DA – za poštivanje različitosti, toleranciju i mir

U cilju prevencije i smanjivanja stope nasilja mladi i odrasli diljem Hrvatske pokreću akcije i programe kao što su: Živim život bez nasilja, In memoriam Miroslav Tunjić – da se više nikada ne ponovi, Prekini lanac, Za nasilje nema opravdanja, Ambasadori nenasilja i mnoge druge. Pokrenite i vi akciju ili se priključite postojećim akcijama promicanja mira i tolerancije!

Nasilje ili zlostavljanje čine sva ponašanja koja ugrožavaju fizičko, psihičko, seksualno, ekonomsko i socijalno blagostanje. Nasilje se, nažalost, događa svuda oko nas, u obitelji, u ljubavnim vezama, u školi, na radnom mjestu, na sportskim terenima itd. Ponekad se događa i tamo gdje najmanje očekujemo.

Ako vi ili tko vama poznat trpite bilo kakav oblik nasilja, zatražite pomoć. Za pomoć se možete obratiti odrasloj osobi od povjerenja (roditeljima/starateljima, učitelju, liječniku, psihologu itd.) ili nazvati jedan od brojeva službi za pomoć (Hrabri telefon, Telefon za psihološku pomoć, SOS telefon, Plavi telefon).

Nasilnik može biti svatko: član obitelji ili obiteljski prijatelj, djelatnik neke ustanove, vama poznata ili nepoznata osoba bilo koje dobi, spola, stupnja obrazovanja, socijalnoga statusa, nacionalnosti.

Do nasilja može doći zbog nerazumijevanja, netolerancije i nepoštivanja tuđih prava, potreba, interesa, stavova i vrijednosti.

Za promicanje mira i tolerancije u Hrvatskoj i svijetu dodjeljuju se vrlo cijenjene nagrade poput Nobelove nagrade za mir, Nagrade Luka Ritz, Unescove nagrade Madanjeet Singh, Nagrade Krunoslav Sukić i druge. Proučite biografije nekih od dobitnika tih nagrada, primjerice Majke Tereze ili Nelsona Mandele.

VAŽNO
Sukladno zakonskoj regulativi Republike Hrvatske svaki je građanin dužan prijaviti sumnju na zanemarivanje ili zlostavljanje djece. Prijava se može uputiti Centru za socijalnu skrb, policiji i Uredu pravobraniteljice za djecu.

ZAPAMTI
Razlike među ljudima nisu uzrok nasilja, ali su često nasilnicima opravdanje za zlo koje čine.

POJMOVNIK

tolerancija poštivanje različitosti mirno rješavanje sukoba

Možemo to riješiti bez sukoba

Do sukoba dolazi kada dvoje ili više ljudi želi različite stvari ili ima različito mišljenje. Najčešće su to sukobi s ljudima s kojima živimo, družimo se ili idemo zajedno u školu. Možda si se nekad posvađao s prijateljem iz razreda ili ti se dogodilo da netko o tebi ružno govori. Ako se i nađeš u takvoj ili sličnoj situaciji i naučiš mirno riješiti sukob, ishod zasigurno završava pomirenjem.

U prethodnim lekcijama već smo govorili o JA-porukama i asertivnom ponašanju. Koristeći se JA-porukama, izražavaš svoje mišljenje i osjećaje te samim time smanjuješ mogućnost sukoba.

Dođe li do sukoba, možeš ga riješiti na više načina.

Neki od načina rješavanja sukoba su aktivno slušanje, asertivnost te upotreba JA-poruka i medijacija. Ako aktivno slušaš što ti prijatelj govori, moći ćeš čuti i razumjeti problem. Medijacija, kao dobrovoljan proces, podrazumijeva i aktivno slušanje i asertivno ponašanje. U taj su proces uključene dvije osobe koje su se posvađale i jedna osoba koja će pritom pomoći da se te dvije posvađane strane pomire. Osoba koja pomaže u rješavanju problema zove se medijator. Medijator može biti i tvoj učitelj.

Zapamti
Medijacija je jedan od načina za rješavanje sukoba.
Medijacija je dobrovoljan proces

Pojmovnik

sukob aktivno slušanje medijacija medijator

Važno je saslušati i poštovati drugoga

Svakodnevno upotrebljavamo riječ komunikacija, a često pod tim pojmom mislimo na razgovor između ljudi. No komunikacija je zapravo puno više od razgovora. To je razmjena poruka između dvoje ili više ljudi. Komunikacija može biti neverbalna i verbalna.

Neverbalnu komunikaciju čine ton glasa, glasnoća, izraz lica te položaj i pokreti tijela. Kada govorimo o verbalnoj komunikaciji, mislimo na govor i slušanje našeg sugovornika.

Razlikujemo tri načina komuniciranja:

  • Pasivan način – Osoba koja sudjeluje u razgovoru izbjegava raspravu, nema svoje mišljenje, nego ponavlja tuđe, većinu vremena ne gleda sugovornika u oči, smiješi se i stalno kima glavom.
  • Agresivan način – Osoba tijekom razgovora često zahtijeva i naređuje (ne upotrebljava riječi molim i hvala), optužuje druge, ne priznaje svoje pogreške, glasno govori i pokazuje ljutito ponašanje.
  • Asertivni način – najpoželjniji je način komuniciranja za sve nas. Naziv dolazi od engleskog glagola to assert = izjaviti, iznijeti mišljenje i engleskog pridjeva assertive = uporan, samosvjestan, samopouzdan. Ponašati se asertivno znači jasno se izražavati uz upotrebu JA-poruka, aktivno slušati s namjerom da razumijemo sugovornika.

Navest ćemo primjer: Prijatelju iz razreda posudio si svoju bilježnicu, a on je sutradan nije donio u školu. Učitelj je najavio da toga dana pregledava i ocjenjuje bilježnice….

PASIVNO: „A, pa, dobro. Nisi je donio.“

AGRESIVNO: „Ti uvijek posuđuješ i ne vraćaš! Grozan si! Nikada me više nemoj pitati da ti nešto posudim!!!“

ASERTIVNO: „Ljutim se što mi nisi vratio bilježnicu jer mi danas na satu treba. Želim da mi ju do tada doneseš.“

JA-porukom jasno izražavamo kako se osjećamo i što želimo od sugovornika. JA-porukama ne napadamo i ne optužujemo. Agresivnim i pasivnim načinom komunikacije manje smo razumljivi sugovornicima. Asertivni način komuniciranja znatno pomaže da nas se jasnije čuje i bolje razumije, uključuje uzajamno uvažavanje sugovornika i aktivno slušanje, što uvelike smanjuje mogućnost sukoba.

Pojmovnik

Asertivno JA-poruke