Odnosi s javnošću – PR

Kada svoje aktivnosti želimo učiniti vidljivima široj javnosti, važno je primjereno komunicirati (razmjenjivati informacije). Svojim predstavljanjem (prezentacijom) želimo osigurati razumijevanje i potporu drugih članova društva (npr. medija, vanjskih suradnika, nadređenih, članova razrednoga odjela ili sportskoga kluba i sl.).

Stručnjake za odnose s javnošću nazivamo glasnogovornicima ili PR stručnjacima (prema engl. public relation). Oni znaju kako:

  • napisati službeni dopis (uspostavljanje suradnje s vanjskim suradnicima, ustanovama, udrugama, stručnjacima itd.)
  • komunicirati s medijima (tisak, radio, televizija i tzv. novi mediji: mrežne stranice, internetski portali, društvene mreže itd.)
  • istražiti javno mnijenje (anketiranje, obrada, prikaz i tumačenje rezultata ankete)
  • lobirati (zastupati svoje interese ili interese koga drugoga osobnim kontaktima radi dobivanja potpore)
  • prikupiti potrebna financijska sredstva (sponzorstva, donacije)
  • organizirati događanja (prezentacije, radionice, sajmove, dobrotvorne akcije…).

Kada želimo predstaviti sebe, svoja znanja i vještine, često moramo napisati životopis ili CV (lat. curriculum vitae). Uobičajena je i sve šire prihvaćena praksa pisanje životopisa u Europass obrascu.

Ponekad u komunikaciji sa sugovornicima ili čitateljima razmjenjujemo svoje misli i ideje, a ponekad iznosimo misli, ideje i djela drugih ljudi. Citiranje je navođenje misli, ideja i djela drugih ljudi. Navođenje tuđih misli i djela bez jasno istaknutoga izvora i autora tih sadržaja jest plagijat.

POJMOVNIK

komunikacija PR (engl. public relation) CV (lat. curriculum vitae) lobiranje citiranje plagijat

Možemo to riješiti bez sukoba

Do sukoba dolazi kada dvoje ili više ljudi želi različite stvari ili ima različito mišljenje. Najčešće su to sukobi s ljudima s kojima živimo, družimo se ili idemo zajedno u školu. Možda si se nekad posvađao s prijateljem iz razreda ili ti se dogodilo da netko o tebi ružno govori. Ako se i nađeš u takvoj ili sličnoj situaciji i naučiš mirno riješiti sukob, ishod zasigurno završava pomirenjem.

U prethodnim lekcijama već smo govorili o JA-porukama i asertivnom ponašanju. Koristeći se JA-porukama, izražavaš svoje mišljenje i osjećaje te samim time smanjuješ mogućnost sukoba.

Dođe li do sukoba, možeš ga riješiti na više načina.

Neki od načina rješavanja sukoba su aktivno slušanje, asertivnost te upotreba JA-poruka i medijacija. Ako aktivno slušaš što ti prijatelj govori, moći ćeš čuti i razumjeti problem. Medijacija, kao dobrovoljan proces, podrazumijeva i aktivno slušanje i asertivno ponašanje. U taj su proces uključene dvije osobe koje su se posvađale i jedna osoba koja će pritom pomoći da se te dvije posvađane strane pomire. Osoba koja pomaže u rješavanju problema zove se medijator. Medijator može biti i tvoj učitelj.

Zapamti
Medijacija je jedan od načina za rješavanje sukoba.
Medijacija je dobrovoljan proces

Pojmovnik

sukob aktivno slušanje medijacija medijator

Važno je saslušati i poštovati drugoga

Svakodnevno upotrebljavamo riječ komunikacija, a često pod tim pojmom mislimo na razgovor između ljudi. No komunikacija je zapravo puno više od razgovora. To je razmjena poruka između dvoje ili više ljudi. Komunikacija može biti neverbalna i verbalna.

Neverbalnu komunikaciju čine ton glasa, glasnoća, izraz lica te položaj i pokreti tijela. Kada govorimo o verbalnoj komunikaciji, mislimo na govor i slušanje našeg sugovornika.

Razlikujemo tri načina komuniciranja:

  • Pasivan način – Osoba koja sudjeluje u razgovoru izbjegava raspravu, nema svoje mišljenje, nego ponavlja tuđe, većinu vremena ne gleda sugovornika u oči, smiješi se i stalno kima glavom.
  • Agresivan način – Osoba tijekom razgovora često zahtijeva i naređuje (ne upotrebljava riječi molim i hvala), optužuje druge, ne priznaje svoje pogreške, glasno govori i pokazuje ljutito ponašanje.
  • Asertivni način – najpoželjniji je način komuniciranja za sve nas. Naziv dolazi od engleskog glagola to assert = izjaviti, iznijeti mišljenje i engleskog pridjeva assertive = uporan, samosvjestan, samopouzdan. Ponašati se asertivno znači jasno se izražavati uz upotrebu JA-poruka, aktivno slušati s namjerom da razumijemo sugovornika.

Navest ćemo primjer: Prijatelju iz razreda posudio si svoju bilježnicu, a on je sutradan nije donio u školu. Učitelj je najavio da toga dana pregledava i ocjenjuje bilježnice….

PASIVNO: „A, pa, dobro. Nisi je donio.“

AGRESIVNO: „Ti uvijek posuđuješ i ne vraćaš! Grozan si! Nikada me više nemoj pitati da ti nešto posudim!!!“

ASERTIVNO: „Ljutim se što mi nisi vratio bilježnicu jer mi danas na satu treba. Želim da mi ju do tada doneseš.“

JA-porukom jasno izražavamo kako se osjećamo i što želimo od sugovornika. JA-porukama ne napadamo i ne optužujemo. Agresivnim i pasivnim načinom komunikacije manje smo razumljivi sugovornicima. Asertivni način komuniciranja znatno pomaže da nas se jasnije čuje i bolje razumije, uključuje uzajamno uvažavanje sugovornika i aktivno slušanje, što uvelike smanjuje mogućnost sukoba.

Pojmovnik

Asertivno JA-poruke

Priča o Benčiću

U sklopu nastave građanskog odgoja i obrazovanja učenici šestih razreda OŠ Nikola Tesla s učiteljicom Ivanom Smolčić Padjen sudjelovali su 3. veljače 2020. u radu radionice Priča o Benčiću, koja se održala u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti.

Pročitaj više